Mala škola astrologije

Mala škola astrologije

Nešto malo o meni

Dragi svi,

želim se na početku kratko predstaviti svima. Svjetovno ime koje nosim je Tamara i izabrao ga je za mene moj tata (koji je napustio naš svijet prije 21 godinu). Rođena sam sa Suncem na kraju znaka djevice i imam Mjesec u znaku riba, za koji znam reći da nisam sigurna da li je moj blagoslov ili kazna (namjerno sam prestala koristi riječ prokletstvo jer sam s godinama postala svjesna snage riječi i vlastite energije koju (nesvjesno) utkamo u nešto izgovoreno). Danas, kada imam 45 godina, tata mi fali više nego ikad i željela bih još jednu priliku da mogu sjesti s njim i zagrliti ga, reći mu Molim te oprosti mi, žao mi je, hvala ti za sve i volim te, jer naš odnos nije baš bio lagan. No tako to obično bude, naučila sam dosad da sve stvari koje su mi bile teške i bolne bile su moj najveći izazov i prilika za učenje, nešto što me je guralo u razvoj moje svijesti. Ne, neću pričati ovdje bajke, da sam prosvijetljena ili ne znam kako mudra osoba. Što više zaranjam u sebe i što više učim otkivaju se nove stvari i tek sada vidim koliko malo znanja imam i koliko još puno područja moram istražiti.

Kao i svi vi imam dane kada sam dobro, zaista dobro, prepuna zahvalnosti, bezuvjetne ljubavi i unutarnjeg mira, ali ima dana kada duboko padnem shrvana unutarnjom boli, kada praiskonske rane budu nečim dotaknute pa opet prokrvare i onda se osjetim loše, zbog toga jer sam si dozvolila, po ne znam koji put, strmoglaviti se na dno stepenica s kojih sam krenula na svoj Put. No, kako je to lijepo napisao jedan od ljudi od kojih volim učiti, dr. Joshua David Stone u knjizi Psihologija duše, mi zato i jesmo ovdje, na Zemlji. Duhovno putovanje se, kao i sam život, sastoji od ciklusa uspona i padova, a najvažnije je nakon pada nekako krenuti dalje, pa makar i pužući, ili koristeći 'štaku' (koju u tom trenu imamo pri ruci).

J. D. Stone: „Mi se pokušavamo popeti na vrh planine. Napredak se sastoji od tri koraka naprijed i sklizanja dva unazad, ili sedam koraka naprijed i sklizanja šest unazad, i tako u beskonačnost, dok ne dosegnemo vrh. To je priroda života svakoga na duhovnom putu. Najvažnija stvar je da ne odustanemo.

Moj intenzivniji put razvoja i učenja počinje 2003./2004. godine, uoči mojeg prvog Saturnovog povratka. Kako imam Ascendent (podznak) u znaku jarca, volim reći da sam ja Saturnovo dijete. A nekim čudom (mada sam dosad naučila da čuda i slučajnosti ne postoje 🙂 ) i djed i tata i brat i sva tri bratića rođena su u znaku jarca, kćer ima Ascendent na istom stupnju (i minuti) jarca gdje moj sin ima Mjesec, moj suprug ima Descendent tamo gdje je moj Ascendent u jarcu (i još puno meni važnih ljudi ima taj saturnovski element) pa sam odmalena okružna podukama tog strogog, ali mudrog i pravednog učitelja duge bijele brade (kako ga ja doživljavam). Dakle Saturnove poduke i moje dublje uranjanje u Svijet zvijezda počinje 2004. kada sam bila duboko emotivno povrijeđena i opet je bol bila pokretač još dubljeg puta mojeg razvoja.

Ah, taj moj Neptun u znaku filozofa strijelca voli tako svako malo odlutati u mislima, pa da se vratim na početak… Moja obitelj bila je ateistička, komunistička i nisam smjela ići u crkvu. Bila sam potpuno drukčija od moje obitelji, 'outsider' i dugo sam se osjećala kao da ne pripadam u ovaj svijet, ali zabrane me nisu spriječile da imam svoj poseban odnos s Bogom, da osjećam da postoji nešto više, nešto dublje, nešto što me uvijek vuklo k Sebi. Našla sam načine da učim i o vjeri i o Bogu (bila je jedna stara susjeda kojoj sam neizmjerno zahvalna na pričama koje mi je pričala), s 18 godina sam krštena i primila sve sakramente. Više ne idem u crkvu. Institucija crkve i njihovo licemjerje me odbijaju, kao i borba protiv svega alternativnog čega se boje pa osuđuju (o srednjem vijeku neću ni započeti, jer će me to odvesti predaleko), ali znam da On postoji svuda oko nas i za odnos s Njim ne trebam posrednika. Moj Bog nije strašan, strog niti nas kažnjava, on je bezuvjetna Ljubav. On je svuda oko mene, u prirodi koju neizmjerno volim, u svakom cvijetu, u mojoj crnoj mački koja me svako jutro budi nježnim dodirom njuškice po mojem nosu❤, u radosnom mahanju repića mojeg bijelog psa, u svakom mojem udahu. On je dio mene isto kao što sam ja samo jedno zrnce soli u oceanu Boga. I kako je Nebo moj pravi Otac tako je Zemlja moja prava Majka.

Svoj prvi dodir s astrologijom imala sam u kupaonici u domu gdje sam odrasla. Kao mala curica s tute 🤭 sam svaki dan proučavala vagu, na kojoj su bili nacrtani znakovi zodijaka. Mislim da sam prije slova naučila koji simbol opisuje koji horoskopski znak . Iako to mojim roditeljima nije bilo važno i tu su vagu kupili kao sasvim slučajno, meni je ona bila jako važna. Cijelo djetinjstvo su me zanimali opisi horoskopa u novinama, ali nešto je uvijek nedostajalo.

2004. i Saturnov prvi povratak (postoje tri povratka Saturna u životu na njegovo natalno mjesto gdje nas je prvi put susreo, ako smo sretni da doživimo treći) je nekako bila prekretnica u mojem životu. Osjećala sam toliko boli, tuge i krivnje zbog koje nisam mogla normalno živjeti, i s dijagnozom anksiozne depresije i gubitkom oko 25 kg u dva mjeseca krenula sam jednoj, na moju sreću, duhovno osviještenoj psihijatrici, koja me uputila u reiki i put traženja Sebe. Ušla sam tako jedan ljetni dan u knjižnicu i zamolila moje vodstvo da me odvede do police s knjigama koje su za mene važne. Izabrala sam tri knjige, sve tri astrološke tematike, iste autorice (Astrološka gramatika, Astrologija za potpune početnike i Ako volite – knjiga ljubavnih horoskopa). Progutala sam ih u jednom dahu, kao da sam se, čitajući ih, prisjetila nekih starih znanja koju su postojala skrivena u meni. Mjesec dana kasnije sam otišla na moju prvu duhovnu radionicu Upoznajte svoje Anđele, čija reklama me privukla u časopisu Alter. I tek na kraju te radionice, jer gospođa koja ju je vodila je donijela neke svoje knjige nekim ženama, shvatila sam da je ona autorica tih knjiga koje doma čitam i bila sam oduševljena. Zaista nema slučajnosti u životu. Anđeli su me doveli do moje prve učiteljice, žene koja je postala jako važna u mojem životu, do Zdenke Andrijić (hvala Vam Zdenka, Vama i Vašim Anđelima s kojima ste sada stalno okruženi, na svim astrološkim i životnim lekcijama kojima ste me naučili).

Da sada više ne duljim i zamaram svojom životnom pričom i daljnjim razvojem i učenjima :-) , još bih željela zahvaliti Damiru Jovetiću, posebnom i izvrsnom astrologu iz Rijeke, ekspertu za astromedicinu kao i autorima knjiga od kojih bih izdvojila slijedeće: Stephen Arroyo, Mile Dupor, Martin Schulman, Karen Hamaker Zondag, Marion March, Joan McEvers, Joana Watters, Ninoslav Šafarić i Lidija Zafirović,… Budući da su moja znanja velikim dijelom njihova zasluga, koristiti ću saznanja koja sam naučila od svih njih i red je da to spomenem. Isto tako hvala svim ljudima koji su mi ukazali povjerenje i sa mnom podijelili svoje životne priče i pomogli da uz njih i ja učim na živom životnom primjeru.

I hvala na ogromnoj podršci mojoj obitelji (Darko, Mario i Marina volim vas puno) te prijatelju Marinku koji mi je puno pomogao u pokretanju ovog svega.

 

Astrologija je postala važan dio mog života i moja velika Ljubav. Žao mi je što mnogo ljudi ne zna njezinu pravu vrijednost i što ju poistovjećuju s samoprozvanim ponoćnim astrolozima ili jako poopćenim objavama u dnevnoj štampi. To nije astrologija i punim srcem želim svakome od vas, koga to imalo zanima i osjeti u srcu poziv, približiti jezik zvijezda na što jednostavniji način. I obećajem da ću ubuduće pokušati biti sažetija, jasnija, objektivnija i strukturiranija (više djevica, a manje riba).

Svima Vama koji niste odustali na pola ovog mojeg dugog uvoda šaljem veliki zagrljaj, dobrodošlicu i želju da zajedno naučimo još puno, puno više.

Tamara